Ma koga se tiče...

Dobrodošli na moj blog

26.03.2021.

.

Imao sam sat vremena viska, pa sam krenuo setati susjednim gradom. U susret meni je islo nekakvo vozilo koje je s metlama prasilo uz rub ulice, pa sam se vratio i nastavio drugim smjerom, koji je vodio pored osnovne skole. Sjetio sam se jedne fotografije iz vremena otprije petnaest godina kada sam bio na nocnom izlasku s tadasnjim drustvom. Skola je ispred imala crtez pisca po kojem je dobila ime, ali naknadno su taj crtez prefarbali u bijelo. Prije nije bilo ni staze ni klupa, to su valjda napravili prije nekoliko godina. Dosao sam do jedne koja je izgledala sacuvano, pa sam sjeo i shvatio da je takva je tuda rijetko tko prolazi, sto mi je odgovaralo. Malo dalje, drugim stazama su prolazila djeca iz skole, neki su se preseravali glasno i za sobom vukli vagone onih kojima je trebao netko da ih vodi, ljubavni parovi, usamljeni streberi, a kad su se svi razisli onda sam cuo polagane nepravilne korake i primijetio jednu djevojcicu kako hoda po travi izmedju staza, gledajuci samo ispred sebe pognute glave, bezvoljno izgubljeno, onda je dosla do glavnog nogostupa i nastavila je hodati uz njegov rub, hodajuci kao da je na rubu, kao da ju nesto jedva drzi da ne potone. Nastavio sam gledati pred sebe. Podigao sam pogled i sjetio se kako je nekada davno preko puta bio veliki autobusni kolodvor, koji je izgledao kao iz filmova znanstvene fantastike, barem je takav bio meni dok sam bio mali. Sada su tamo velike trgovine. Na sredini se nalazi kip nekakve gole babe, moderna umjetnost. Nekad je valjda to trebalo biti mjesto za opustanje i nove ideje, ali sumorna stabla i oronule ili prekicasto ofarbane zgrade su djelovale suprotno na osobu. Proslo je pola sata, ali ustao sam se i otisao. Nisam bio pognut izvana, dok sam hodao sredinom nogostupa po rubu, praveci se da nije tako.

<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
685

Powered by Blogger.ba