.

Dosao sam u trgovinu. Ona je za pultom i posluzuje.
 
Prosle puteve kada me primijeti, postane jako vedra i ljubazna prema drugima. Vise ne bjezi, niti trazi da ju netko mijenja. I dalje ju izbjegavam gledati, kada me gleda i kada me ne gleda. Kada ja dodjem na red onda zbunjeno i usporeno radi.
 
Ostale su me prestale mrko gledati i biti drske prema meni. Prvo su bile ozbiljne i sutljive, onda kad su primijetile da ne obracam paznju na njih, postale su ljubazne. Neke koje su bile najdrskije, sada su najljubaznije. Ironija ili po novome aronija.
 
Bila je guzva. Dodjem na dio gdje je meso, tamo nije bilo nikoga, a red je bio kod salama. Udje iza pulta njena kolegica, opere ruke i obrise, pa me pita sta trebam, kazem da trebam meso, kaze neka pricekam da ce me ona posluziti, pa ode do nje i preuzme njene musterije, a nju posalje k meni…
 
Zvuci kao los vic. Valjda se sve vratilo u normalu.

Komentariši