Ma koga se tiče...

Dobrodošli na moj blog

15.09.2020.

.

Nakon ne znam koliko vremena sam se probudio s jaukom. Nekada davno sam pokusavao zaspati tako da mogu u miru viknuti "aaa", nakon cega bih se naglo budio. Sad je bilo refleksno reagiranje na zlo u snu. Docekali su me jako svadljivi dani puni napetosti.
 
Vec tjednima samuti jesenje ljeto, maglovita hladna jutra i zagusljiva podneva koja prze. S jedne strane nanovo izbujano zelenilo, pokraj kojeg pokusava opstati skoro osuseno. Umorno sam isao, pa zastao, okrenuo se i tuzno ga pogledao. Danas sam jos tu...
 
Legao sam i pokusao zaspati, samo malo da odmorim, makar nekoliko minuta, da ne razmisljam. Pokusavam ugasiti beskonacnu "tako je bolje za nas" i "nije vazno jer sada nisi tu, gdje si, dozivam te, nedostajes mi" tudju muziku u svojoj glavi.
 
 
Pustim prostorom odjekuju nedovrsene recenice "kroz zrak", "pod stablom", "sranje", "ššš", itd. Uvijek je plakala za tim lavom jer su ga izbrisali; nekad sam pokusavao popravljati, ali cemu se truditi kada autor odustane. Medju starim porukama sam nasao onu u kojoj mi otvoreno kaze da je gotovo, na koju sam potpuno zaboravio, jer to tada nisam mogao prihvatiti. Ponekad se sjetim S. i njenog pjevusenja "ajde ... drugar budi ne stidi se" i zaustavljenog osmjeha.
 
 
Zaboravi, sutra cu biti dobro. Mozda za stvarno, a ako ne onda cu te/se u to pokusati uvjeriti.

<< 09/2020 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
685

Powered by Blogger.ba